Rezerviši

TURIZAM

Turističke atrakcije

Centralno mesto u životu Vrnjačke Banje pripada Promenadi, predivnom banjskom šetalištu koje se na jednoj strani celom dužinom proteže uz Vrnjačku reku, dok su sa druge strane smešteni kafići, restorani, prodavnice i još mnogo toga što može privući pažnju šetača.

Na Promenadi se nalaze i bioskop, kao i gradska biblioteka Dr Dušan Radić ispred koje se nalazi Trg kulture koje je mesto različitih kulturnih i zabavnih manifestacija.

Na Trgu kulure nalazi se velelepni veštački vodopad koji se uklopio u Crkveno brdo tako lepo, kao da je oduvek i bio tu.

Središnje mesto šetališta predstavlja jedan od simbola Vrnjačke Banje, vrabac Gočko koji je nezaobilazno mesto za fotografisanje čime ćete ovekovečiti posetu ovom banjskom biseru.

Duž čitavog šetališta uz reku se nadvijaju lipe koje pružaju prijatno utočište tokom vrućih dana, a samo šetalište je sa više od dvadesetak mostova povezano sa vrnjačkim parkom među kojima možemo izdvojiti „Most ljubavi“ kao jedno od mesta koje morate posetiti ukoliko se nađete u Vrnjačkoj Banji. 

Ono što olakšava snalaženje svakako su mnogobrojni putokazi koji upućuju na znamenitosti koje treba videti i posetiti poput , Japanskog vrta, Zamka kulture, brojnih mineralnih izvora, kao i mnogobrojnih mesta kulturnog i zabavnog karaktera. Naprosto, sve što želite naći i videti najpristupačnije je iz vrnjačkog šetališta jer je odatle naizgled sve na dohvat ruke. 

Centralno mesto u velikom banjskom parku zauzima fontana. To je mesto koje svojom lepotom privlači goste Vrnjačke Banje, koji neretko odmaraju na nekoj od obližnjih klupa i uživaju u žuboru vode i pogledu na predivne cvetne bašte Centralnog banjskog parku.


Vrnjački parkovi su pravo mesto za šetnju i opuštanje. Uživanje u predivnom zelenilu lešnika i borova, u predivnim cvetnim aranžmanima i prijatnom žuboru Vrnjačke reke; sve ovo možete iskusiti na jedan nesvakidašnji način – vožnjom u turističkom voziću.


Amfiteatar u Vrnjačkoj Banji, popularna letnja pozornica , smešten je na crkvenom brdu, ispod Hrama rođenja Presvete Bogorodica, a neposredno iznad Trga kulture. Gradnja koja je započeta 1986. godine konačno je završena 1988. kada pozornica i počinje da se koristi i to od 14. jula, na dan Vrnjačke Banje.
Ovo kultno zdanje mesto je održavanja mnogih kulturnih manifestacija. Ono po čemu je svakako prepoznatljiv amfiteatar jeste Festival filmskog scenarija koji ima najdužu tradiciju održavanja na letnjoj pozornici. Amfiteatar je bio i mesto održavanja brojnih koncerata, pozorišnih predstava, revija i dr.

Od 2010. godine letnja pozornica u Vrnjačkoj Banji sa ponosom nosi ime doajena našeg glumišta, Danila Bate Stojkovića… U znak sećanja na velikana srpskog glumišta Danila Batu Stojkovića u okviru amfiteatra godine nosi, otvorena je i njegova Spomen soba 2022. godine. Tako je javnosti postao dostupan najvredniji deo njegovih ličnih stvari. Spomen soba na vrnjačkoj letnjoj pozornici simbolizuje veze legendarnog glumca i najpoznatije srpske banje. Za Vrnjčane je još živ velikan čija je pojava ispunjavalu Banju. I još ga vide u sobi koja je puna njegovih knjiga i ličnih stvari.

Letnja pozornica renovirana je 2017. godine i ima ukupno 1500 sedećih mesta. Vrnjčani oduvek mnogo polažu na kulturu i upravo je letnja pozornica mesto koje godinama unazad privlači mnoštvo posetilaca, kako iz okoline Vrnjačke Banje tako i šire.


Duh Japana u srcu Vrnjačke Banje, ovako možemo nazvati vrt smešten u nastavku centralnog banjskog parka, a uređen po japanskom konceptu. Otvoren je 2011. i ovo nije prvi vrt uređen po ovom principu, postoji jedan u Beogradu, ali sa površinom od oko 30 ari vrnjački vrt je veći, a time što je smešten u velikom parkovskom kompleksu dobija dodatno na svojoj jedinstvenosti.


Zamišljen kao spoj žive i nežive prirode i njihovih elemenata koji se dopunjuju, vrt demonstritra maksimalno iskorišćenje prostora uz minimalno narušavanje prirodnog okruženja. Mesto koje odiše spokojom dok šetate uskom popločanom stazom koja vas vodi do malog jezerceta u koji se voda sliva iz kaskadnih vodopada. Opijeni ovim predivnim prizorom mozete preći preko drvenog mostića i odmoriti u čajnoj kućici. Sa prvim mrakom ovo mesto nastavlja da živi zahvaljujući svetiljkama koje vrtu daju posebnu čar.


Osim toga što ima za cilj zbližavanje dve kulture, japanski vrt u Vrnjačkoj Banji je mesto koje će vas dodatno opustiti od svakodnevnog stresa i napora i svojom specifičnim okruženjem uneti mir u dušu svakog posetioca ovog čarobnog mesta.


Centralni park ima još jednu turističku atrakciju – lavirint sa ukupno 1 km parkovske staze i 440 četinara od kojih se formira zeleni zid.


Lavirint park je odmah do Japanskog vrta. Nastao je iz ideje da se dodatno obogati jedinstveni Vrnjački park i izrastao u pravo umetničko delo. Oplemenjuje prostori promoviše brigu o životnoj sredini i prirodnim lepotama, ali je i uzbudljiva atrakcija u kojoj uživaju posetioci, posebno oni najmlađi.

Zidove lavirita čini 440 četinarskih biljaka latinskog naziva Cupressocyparis leylandii var. Ova biljka nastla je ukrštanjem čempresa i pačempresa, davne 1888. Veoma je dekorativna, otporna na isnsekte i bolesti, formira gust sklop, tako da se za dve generacije stvori kompletan zeleni zid u visini od dva metra.

Dužina hodnika ovog lavitrinta je 1,1 kilometar. Lavirint-park je na kružnom prostoru 32 metara dužine i 23 metara širine, odnosno zauzima prostor od oko šest ari.


Centralno mesto na vrnjačkom šetalištu rezervisano je za simpatičnog vrapca koji predstavalja svojevrstan simbol Vrnjačke BanjeSvoje ime, Gočko, dobio je po planini Goč koja se uzdiže iznad banjskog bisera Srbije. 

Ovaj simpatični vrabac zapravo je nastao kao simbol i maskota Igara bez granica koje su u Vrnjačkoj Banji održane 1990. godine. Ova manifestacija, nastala u Francuskoj, kao zamisao tadašnjeg predsednika Francuske Šarla de Gola, imala je za cilj da očvrsne prijateljske odnose Francuske i Nemačke i to kroz igre koje su imale rekreatvni i zabavni kratakter. Vremenom manifestacija prevazilazi svoje prvobitne okvire i postaje globalna, a u periodu od 1978-1982. godine njen učesnik je i naša zemlja. 1990. godine Jugoslavija još jednom učestvuje na igrama, ovaj put kao domaćin, a igre se održavaju upravo u kraljici banjskog turizma, Vrnjačkoj Banji. Pošto su igre bile zabavnog karaktera, takmičari su bili odeveni u neobične kostime i izvršavali su neobične zadatke. Shodno tome, simbol igara je bio vrabac koji je na sebi imao šajkaču i opanke, elemente tradicionalne srpske nošnje. Postavljen da namigujući pozdravlja učesnike takmičenja, ostao je na istom mestu da od tada pozdravlja i sve one koji posete Vrnjačku Banju.
Čuvajući tradiciju Gočko ponosito stoji i maše svima koje put nanese pored njega. Prostor ispred njega, nazvan Plato kod vrapca, centralno je mesto karnevalskog spektakla koji se svake godine održava u Vrnjačkoj Banji. Gotovo da svako ko poseti Vrnjačku Banju kao uspomenu nosi sećanje u vidu suvenira ili fotografije sa simpatičnim vrapcom da ga seća na trenutke provedene u banji. Ako Vas put nanese u Vrnjačku Banju, slučajno ili namerno, ne propustite da se upoznate sa uvek nasmejanim Gočkom.


„Most ljubavi“ danas je stecište kako zaljubljenih, tako i svih ljubitelja turizma i znatiželjnika koji žele da čuju priču o ljubavi. Možda će neverovatno zvučati podatak da je most ljubavi i priča koja mu daje čar svojevremeno gotovo pala u zaborav. Da ne dođe do toga moramo zahvaliti Desanki Maksimović koja je kao čest gost Vrnjačke Banje, čuvši tužnu ljubavnu priču od starijih meštana, napisala pesmu Molitva za ljubav i oživela sećanje na dvoje zaljubljenih i doprinela da legenda nastavi da živi.

„Most Ljubavi“

Ljubavna priča je smeštena u period neposredno pre Prvog svetskog rata, kada su se zavoleli učiteljica Nada i srpski oficir Relja. Velika ljubav je plenila pažnju svih Vrnjčana, o njima su svi pričali, a most koji danas predstavlja Most ljubavi bio je njihovo omiljeno sastajalište.

Mladi su se obećali jedno drugome ali je njihovu ljubav prekinuo rat koji je Relju odveo na front, a Nadu ostavio da čeka voljenog. Međutim, ispostaviće se da se Relja nikada neće vratiti, a sve zbog prelepe Grkinje zbog koje i raskida zaruke. Njegov dalji život ostaje nepoznanica, ali Nadina sudbina je dobro poznata. Prevelika tuga je slomila i iz dana u dan bilo joj je sve teže i naposletku umire mlada. 

Potrešene sudbinom mlade učiteljice, a u želji da sačuvaju svoju ljubav, devojke na katance ispisuju svoja imena i imena svojih momaka, vezuju ih za ogradu mosta, a ključeve simbolično bacaju u reku.

Iako je priča gotovo bila zaboravljena, uspela je ponovo da zaživi, a tradicija „vezivanja“ ljubavi je nastavljena.
Simbolično, Most ljubavi je bio mesto održavanja prvog Festivala ljubavi (Love fest) u Vrnjačkoj Banji i svakako je mesto koje treba posetiti ako ste u Vrnjačkoj Banji ili prolazite kraj nje, a ko zna, mozda i vi „zaključate“ svoj ljubav na ovom čarobnom mestu.


Vrnjačka Banja je odnedavno bogatija za još jedan pešački most koji krasi Vrnjačku reku. Most zanimljivog imena „Ko to tamo peva”, izgrađen je u čast velikana jugoslovenskog i srpskog glumišta, a na inicijativu udruženja „Danilo Bata Stojković“.

Most „Ko to tamo peva“

Na ovaj način odato je svojevrsno priznanje filmskim umetnicima, od kojih su mnogi bili rado viđeni gosti Vrnjačke Banje. Vrnjačka Banja ima i filmski most čija je ograda ukrašena filmskom tematikom i motivima iz filma čije ime nosi. Ako posetite Vrnjačku Banju budite deo filmske istorije, posetite most „Ko to tamo peva“, a na umu neka Vam bude replika iz kultnog filma: „ja bih autobus proterao ovuda“.


Jedan od mostova na Vrnjačkoj reci posvećen je matematici. To je možda jedini most na svetu koji je posvećen ovoj nauci. A sve je počelo 2011. godine kada je u Vrnjcima naš najistaknutiji šahista Svetozar Gligorić organizovao simultanku na nekoliko desetina tabli pored reke. Među učesnicima simultanke bilo je i više matematičara, koji su u to vreme prisustvovali prvom međunarodnom simpozijumu matematičara u Zamku Belimarković u Vrnjačkoj Banji. Oduševljeni manifestacijom, matematičari su se, u znak sećanja na prvi skup matematičara u banji, dogovorili da jedan most bude posvećen njihovoj nauci.

„Zlatni most“

Table sa stihovima i citatima naših poznatih književnika, tektopisaca, pesnika našle su se kraj cvetnih žardinjera na mostu „Spomenar“.

Most „Spomenar“

Ovde su stihovi Miroslava Antića, Desanke Maksimović, Duška Trifunovića i drugih koji su obeležili jednu epohu u našim životima, a čiji će stihovi i citati večno trajati.


Most „Daljinar“ se nalazi ispred restorana „Srbija”, pored najlepše aleje lipa, koje je zasadio legendarni predsednik vrnjačke opštine vojvoda Lune krajem dvadesetih godina 19. veka.

Prema kazivanju nekadašnjeg vrnjačkog sveštenika Save Petrovića, poznati banjski konobar Nedeljko Neđa Ilić često se viđao na ovom mostu kako je oko sebe okupljao goste i pričao im kolika je udaljenost od njega do velikih svetskih metropola. U želji da se sačuva sećanje na Neđu, ovaj most je dobio ime „Daljinar”.

Most „Daljinar“

Zamak Belimarković je pored vrnjačke Crkve najstariji objekat u Vrnjačkoj Banji. Izgrađen je na padini iznad izvora mineralne vode „Topla voda“ po uzoru na dvorce iz Italije i Poljske. Idejno rešenje dao je generalov sestrić, gradevinskog inženjera Pavla Denića. 

Radove je nadgledao austrijski građevinski inženjera Franca Vintera, u periodu od 1888. do 1894.godine. Najveći deo radova bio je završen još 1889. godine. Do sedamdesetih godina prošlog veka u njemu su živeli naslednici generala Belimarković, kada je otkupljen za namenu kulture.

Danas ovim kulturnim dobrom upravla „Kulturni centar Vrnjačke Banje“.

U njemu se danas nalazi Zavičajni muzej koji je kompleksnog tipa i odnosi se na teritoriju Vrnjačke Banje i okoline, sa arheološkom, etnografskom, istorijskom (zbirka grafičko-turisticke propagande Vrnjaca, zbirka graditeljskog nasleda, zbirka starih razglednica, zbirka fotografija, zbirka starih foto negativa na staklu), umetničkom zbirkom (skulpture, slike, grafike…) i soba đenerala Belimarkovića“.

Stalnu postavku čine tri izložbe:

  • „Ladarište – praistorija Vrnjaca“,
  • „Etnografsko nasleđe Vrnjačke Banje“,
  • „Spomen soba đenerala Belimarkovića“.


Jedno turističko mesto svakako dobija jednu posebnu dimenziju kada u svojoj ponudi, kako turistima, tako i meštanima, može da ponudi bioskopske projekcije. Vrnjački bioskop kao deo Kulturnog centra Vrnjačke Banje sastavni je deo mnogih kulturnih manifestacija, među kojima svakako možemo da izdvojimo Festivala filmskog scenarija kada se u bioskopskoj sali daju projekcije značajne za festival.
Vrnjački bioskop se nalazi na vrnjačkoj promenadi u Vili „Evropa“ koja je jedna od prvih banjskih objekata sagrađena u apsolutnom skladu sa građevinskim zakonima vremena u kom je nastala.

Kao i nekada, tako i danas, bioskop predstavlja svojevrsni prozor u svet donoseći u Vrnjačku Banju duh svetske kinematografije. Ako ste ljubitelj pokretnih slika, nećete ostati uskrećeni za aktuelne svetske naslove, a ono što moramo da napomenemo jeste poseban program za najmlađe gde mališani mogu uživati u najnovijim naslovima iz sveta animiranog i crtanog filma.Ukoliko posetite Vrnjačku Banju, možete biti uvereni da osim u prirodi i u lekovitoj banjskoj vodi možete uživati u najnovijim svetskim filmskim naslovima i tako ostati u centru zbivanja, iako ste zapravo daleko od gužve.


Vrnjačka Banja će od ove sezone ponuditi par novih atrakcija, stalno obogaćujući svoju turističku ponudu. Ono što očekujemo ove godine je otvaranje tunela ispod letnje pozornice, koji će nakon 80 godina biti otvoren za posetioce. Tunel će biti obogaćen multimedijalnim sadržajem i dugačak 130 metara.


Takođe, na Crkvenom brdu, pored dosadašnjeg uređenog parkovskog prostora i 3 km novih staza koje nose imena patrijarha Pavla i Boška Ruđičanina, očekujemo postavljanje prvog staklenog vidikovca u Srbiji sa koga će se pružati najbolji pogled na Vrnjčku Banju.


Panoramski točak nalazi u parku kod Jezera. Na visini od 50m možete da uživate u nesvakidašnjem pogledu. Sa svoje 32 klimatizovane kabine sa toniraranim staklima i tematskom rasvetom predstavlja novu atrakciju Vrnjačke Banje.